Aleksandar Joksimović – legenda jugoslovenske mode
Svečano otvaranje izložbe: sreda, 9. septembar u 20:00, MPU
Izložbu će otvoriti Kornelije Kovač, kompozitor
O izložbi
Aleksandar Joksimović (1933), legenda srpske i jugoslovenske mode, poklonio je Muzeju primenjene umetnosti skice (234), knjigu uzoraka, slajdove (17) i fotografije modela i revija (301), nagrade koje je dobio (33), isečke iz štampe (529), kao i tri svoja portreta. Čineći posebnu i celovitu muzejsku zbirku, oni dokumentuju Joksimovićev opus. Značaj ove zbirke je utoliko veći jer primerci izvedenih Joksimovićevih modela nisu sačuvani u firmama za koje je radio, a samo nekoliko nalazimo u fundusima srpskih muzeja.
Svoju prvu kolekciju visoke mode, Simonidu, Aleksandar Joksimović predsatvio je 1967. Bio je to događaj od velikog zanačaja za jugoslovensku modu, koji je ukazao i da je vreme ideološke krutosti prošlo. Jugoslovenska varijanta visoke mode donela je svom tvorcu, Aleksandru Joksimoviću, veliki uspeh i ogroman publicitet, do tada nezamisliv u jednoj socijalističkoj zemlji. Kolekciju su prihvatile i kopirale, kod svojih krojačica, i pripadnice mlađih generacija i proizvođači konfekcije. U Joksimoviću su mladi oba pola dobili svog modnog gurua i postali deo opšte modne revolucije šezdesetih godina 20. veka, a država ličnost koja je svojim talentom, znanjem i stvaralačkom enegrijom mogla da od mode stvori novo polje međunarodnog potvrđivanja.
Prokleta Jerina, poslednja Joksimovićeva kolekcija visoke mode, premijerno je predstavljena 1969. u Parizu na izložbi jugoslovenske industrije i umetnosti. Iznenađenje i oduševljenje sjajnim prijemom i dobrim ocenama kolekcije zahtevne francuske modne javnosti, manekenka Tamara Bakić iskazala je rečima: „Bio je to možda san.“
Aleksandar Joksimović je prestao da radi tematske kolekcije 1978. i posvetio se saradnji sa mnogobrojnim fabrikama različitog konfekcijskog asortimana. Osamdesetih godina 20. veka, on se intenzivno bavio dizajniranjem pletenih komada odeće sa etno uticajima, koji su bili traženi na svetskom modnom tržištu. Zahvaljujući tome, zadruga Radinost iz Kraljeva pokrenula je 1986. novu robnu marku, Janhari, prepoznatljivu po geometrijskim motivima, nadahnutim ornamentikom sa pirotskih ćilima i drugih folklornih ostvarenja, koje je Joksimović sa strašću proučavao i modernizovao od početka svoje karijere
.Joksimović je napustio Centrotextil 1987. i u zvanju slobodnog umetnika nastavio svoju karijeru. Uvođenjem međunarodnih sankicija Srbiji 1992, okončan je i uspeh Janharija na inostranom tržištu, a političko-ekonomska situacija u zemlji onemogućila je i Joksimovića da istim tempom nastavi svoj rad. Usledile su godine nenaklonjene i stvaralaštvu i modnoj industriji i Joksimović je 1995. otišao u penziju. Povremeno i dalje stvara, i svoju poslednju kolekciju, Život je ljubav, ostario je, uz asistenciju Slavice Petrović, za firmu Mona 2002. godine.