Izvor: Stihnaasfaltu/Facebook
Kada bi zid bio knjiga pisao bi je Resto. Ambijent bi bio grad noću. Haotičan poput holivudskih trilera iz pedesetih. A glavni junak bio bi Džeki.
Džeki je slobodnjak, nema gazdu, ne nosi ogrlicu protiv buva i ne trpi lanac.
Džeki prkosi jačem, ruga se autoritetima koji nameću svoje loše namere, stavove i stilove.
Ne voli poštare kad donose račune za struju. Ali voli dobru klopu i kad ga pozdravljaju na ulici.
Džeki je borac za egzistenciju.
Džeki je večiti sanjar.
Džeki je poput svih nas.
Sledeći put kad ga sretnete na zidu imajte na umu da Džeki nije samo pasivna 2D ilustracija. Zbog poruka koje nosi, on izlazi iz zida. Džeki je promišljen zbir baš svega što se zbiva oko nas, zato što njegov tvorac ume da posmatra svet i reaguje na njega pričajući basne, ozbiljne i u boji.
„Ideje nastaju najčešće spontano ili jednu temu krčkam neko vreme dok mi se ne pojavi lampica iznad glave. Najčešće sve beležim u hodu, dok se vozim prevozom ili dok šetam. Zapravo, ja u tom trenutku crtam i slikam, a kad se nađem ispred zida onda samo to ponovim na konkretnoj površini. Inspirišu me razne stvari od socijalnih zbivanja pa sve do sveta filma, muzike, stripa…. Sve zavisi od trenutnog raspoloženja i trenutne situacije u društvu. Pratim socijalna zbivanja u zemlji i šire i na konto toga gradim priču kroz svoje junake“, objašanjava Resto.