blade runner 2, Blade runner 2 – „laka lova“ ili dostojan nastavak jedne fenomenalne priče?, Gradski Magazin

Blade runner 2 – „laka lova“ ili dostojan nastavak jedne fenomenalne priče?

Blade runner 2 -Najgora stvar koja može da zadesi neko dugo očekivano umetničko delo je reakcija sadržana u tri slova – „meh“, propraćena sleganjem ramena i širenjem ruku koje dočaravaju razočaranost usled neispunjenih očekivanja i (pre)dugog čekanja.

Najbolji primer za to je poslednji album benda „Guns N’ Roses“, „Chinese Democracy”. Nakon dugih 14 godina iščekivanja, iako ne toliko loš, nije ispunio ono što su slušaoci od njega očekivali – previše vremena je prošlo. Kako vreme prolazi, album pokazuje svoje kvalitete, ali svejedno se ne može staviti u ravan sa „Appetite for Destruction“. Umesto da primer ovog sjajnog benda posluži kao vodič svakome ko poželi da oživi neku davno napisanu priču, mnogi to zanemaruju i odlučuju se za ulogu hazardera, verovatno se vodeći logikom „Ma to su oni, ja sam bolji, ima da bude strava“.

Šta, u ovom slučaju, podrazumeva uloga hazardera?

Zamislite situaciju da odlazite na žurku, i shvatate da se na njoj nalazi i vaša bivša simpatija iz osnovne škole koju još uvek posmatrate očima dečaka na početku puberteta. Pri tom, svi znaju da ste se „ložili“ na nju, vi znate da svi znaju, ona zna da svi znaju, vi znate da ona zna, ona zna da vi znate da ona zna – i pri tom je to interesuje kao sneg koji je padao prošle godine. Ipak, sve to vas ne sprečava da napravite „potez“ – prilazite, podstaknuti činjenicom da je iskustvo na vašoj strani, i započinjete priču.

Postoje tri moguća scenarija:

Prvi – Nakon razmenjenih nekoliko rečenica, shvatate da je mentalno ostala na nivou devojčice od 12-13 godina, da ne kapira vaš izuzetno dobar smisao za humor uvijen u sarkazam, koji ste skupljali gledajući „Mućke“ i serije slične tematike. Po završetku večeri, dok korak po korak idete ka kući, pokunjeno gledate u zemlju – a mogla je ostati tako lepa, netaknuta priča, samo da ste suzdržali svoj nagon i posvetili se neobaveznom ćaskanju sa slatkom šankericom. Svakako biste bili manje razočarani, od nje ništa niste ni očekivali. Broj telefona gužvate, bacate u kantu. Dolazite kući, uzimate sliku iz osmog razreda, gledate nasmejanu devojčicu i odlučujete da zaboravite to veče, kako vam ne bi pokvarilo utisak o njoj, stican skoro čitavu deceniju.

Drugi – Razgovor teče kako treba, shvata vas, počinjete da ćaskate, dogovarate se da odete na večeru. Na večeri vam je opet sjajno, ali ipak – nešto nije kako treba. Koliko god vam bilo sjajno što ste, nakon toliko godina, u prilici da provedete dane uživajući sa nekadašnjom simpatijom, činjenica da to ni izbliza nije onoliko dobro koliko ste smatrali da će biti, budi u vama veliki osećaj razočarenja. Dok je gledate kako spava, shvatate da morate tu priču zatvoriti. Ujutru joj saopštavate, i, dok zatvarate vrata za njom (nakon što ste joj pozvali taksi, naravno), pokušavate da se setite gde vam stoje slike iz perioda školovanja. Otvarate fioku, vadite album, gledate u tu sliku na kojoj se slatka devojčica smeši, zatvarate album i hvatate smešak u uglu usana – starim stvarima je mesto u arhivi.

Treći – Ona je suština onoga što ste želeli, svaki dan sa njom je savršenstvo, provodite ostatak života zajedno. Nakon proslave zlatne svadbe, sedite pod tremom, pijete vino,  otvarate album. Taj njen osmeh poredite sa njenim osmehom iz vaše mašte, i shvatate da je onaj koji se nalazi pored vas neuporedivo lepši od ta dva.

Ništa drugačija situacija nije ni sa nastavkom „Blade runner“-a.

Ridli Skot je tu (mada kao producent, iako neće on režirati), Harison Ford je tu kao Rik Dekard, očekivanja su tu (film ipak ima status kultnog), čak je i potencijalni kvalitet tu (Ridli Skot, u izjavi datoj pre nekoliko dana za „MTV news“, reče kako je scenario za ovaj film nešto najbolje što je Harison Ford pročitao). I nema sumnje da će film biti urađen kvalitetno. To je samo jedan deo. Drugi se tiče duše, šmeka, vibracija koje prenese na publiku. A one su od presudnog značaja da li ćete kući otići razočarani (scenario prvi), ravnodušni (ubedljivo najgori mogući osećaj), ili toliko ispunjeni da osećate kao da je deo slagalice koja je nedostajala upravo legao na svoje mesto.

Ridli Skot je odlučio da se igra vatrom. Na nama je da se nadamo da razlog nije tanak bankovni račun, već uverenje da je „Blade runner 2“ savršen nastavak kultnog filma iz 1982.

O Zorica Stojković

Proveri takođe

, Stiže Hoop Mentality – Inovativna Platforma za Edukaciju Košarkaških Trenera, Gradski Magazin

Stiže Hoop Mentality – Inovativna Platforma za Edukaciju Košarkaških Trenera

Hoop Mentality sa ponosom najavljuje otvaranje svoje premium platforme – zajednice dizajnirane isključivo za košarkaške …

čačak, Za primer celoj Srbiji: Gradska uprava Čačka gradi poverenje kroz direktan kontakt sa građanima!, Gradski Magazin

Za primer celoj Srbiji: Gradska uprava Čačka gradi poverenje kroz direktan kontakt sa građanima!

Gradonačelnik Čačka Milun Todorović kraj meseca uvek koristi kako bi organizovao prijem za građane, te …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Gradski Magazin