"The Interview", Dimitrije Vojnov o filmu “The Interview”, Gradski Magazin

Dimitrije Vojnov o filmu “The Interview”

Izvor: Crippled Corner Foto:Wikipedia i Nadlanu

Dimitrije Vojnov, dramaturg, scenarista i filmski kritičar, nakon odgledanog film “The Interview”, podelio je utiske o ovom ostvarenju na svom blogu ,, Crippled Cornerer”. 

"The Interview", Dimitrije Vojnov o filmu “The Interview”, Gradski Magazin

“The Intreview” je pokrenuo lavinu kontroverzi, nakon sajber napada na ,,Sony Pictures”, koji nezvanično pripisuju Severnoj Koreji.

,,Pogledao  sam THE INTERVIEW Setha Rogena i Evana Goldberga. Ovaj film je produžetak poetike televizijskog skeča koji su Rogen i Goldberg već plasirali u filmu THIS IS THE END. Ovog puta međutim, nisu pozvali svoje drugare da im glume sami sebe već su doveli Randalla Parka da igra Kim Jong Una, a Kim im nije drugar pa nije lepo prihvatio šalu, a nije lepo prihvatio ni angažman koji Rogen i Goldberg plasiraju “uz šalu”.

Ne znam tačno da li Rogen i Goldberg sebe vide kao Lubitcha ili Chaplina nove generacije, ali definitivno ovaj film ima itekakve društvene ambicije. S jedne strane želi da osudi medijsku scenu u Americi, s druge strane želi da smeni Kim Jong Una, doduše ne isključivo kroz atentat (mada junaci na kraju filma ubijaju Kima) već kroz određenu formu unutrašnjeg puča (Petog oktobra) i u tom pogledu Kim je sistematičnije obrađen nego svetski lideri u NAKED GUNu ili HOT SHOTS-u.

Koliko god da se Rogen i Franco kriju iza viceva o guranju metalnih predmeta u telesne šupljine i glupih igara rečima, njihovo srce je definitivno na angažovanoj strani, i kroz prikaz Kima kao vrhunskog manipulatora, kako vlastitim narodom tako i zapadnim javnim ličnostima (Dennis Rodman im je verovatno bio inspiracija) oni sasvim sigurno žele da na neki svoj način dekonstruišu psihologiju diktatora.

Nažalost, INTERVIEW nije ni blizu dometa Cohenovog DICTATOR-a koji je to uradio na briljantan način, i pritom zbilja bio komedija koja funkcioniše na svim nivoima, od onih najvulgarnijih do nekih prilično sofisticiranih. Rogen i Goldberg se izražavaju u političkim pojmovima ali su znatno naivniji od Cohena a uvođenje Kim Jong Una kao postojeće ličnosti je sporno po mnogo čemu.

Ono što pre svega Rogen i Goldberg zanemaruju a Cohen ozbiljno uzima u obzir jesu kulturalne specifičnosti, otud je njegov film prevashodno i baziran na sukobu dva pogleda na svet a njihov je vodvilj u kome se podrazumeva da svi zapravo veruju u iste vrednosti, samo što ih jedni poštuju a drugi gaze zarad lične koristi. Začuđujuće je da film koji pokušava da dekonstruiše Kimovu diktatorsku harizmu, i prikaže kako ona postoji ne samo u korejskom narodu već i među Zapadnjacima (mada je teško naći kredibilne ljude na Zapadu koji ga cene) a da potpuno zanemaruje pitanje različitih kultura, načina života i sistema vrednosti. Naravno, niko ne zahteva od Rogena i Goldberga da u komediji pruže sociološko istraživanje, ali upravo različiti načini života i sistemi vrednosti mogu generisati komediju što se u ovom filmu ne dešava. THE INTERVIEW je rečju vrlo površan za jedan film koji itekako pretenduje da bude “dublji nego što se čini”.

Iako niko nema autorsko pravo na događaje i ličnosti iz stvarnosti, svako ko se nađe kao lik na filmu a karikiran je i neistinito prikazan (što je u slučaju Kima nesporno jer je reč o fikciji) ima pravo da na to reaguje. Možda bi neki drugi političar to lakše podneo ali Kima to očigledno uznemirava kao što muslimane više uznemirava prikazivanje njihovog Proroka na karikaturi nego što hrišćane iritira slično poigravanje njihovim simbolima. Dakle u pogledu individualne osetljivosti Kim je na visokom nivou, i rekao bih da su se Holivud i SAD opredelili da to potpuno ignorišu. Priča o “slobodi govora” u slučaju filma THE INTERVIEW je spin jer u zemljama koje gaje slobodu govora postoje i zakoni o kleveti i zaštiti ličnosti, dakle ne postoje samo prava postoje i obaveze. U slučaju Kim Jong Una zanemarene su obaveze i insistira se isključivo na zaštiti prava umetnika.

Međutim, “sloboda govora” je ovde ponajmanje ugrožena, prvo jer ovaj film zapravo ne govori ništa, reč je o fikciji koja vređa nekog čoveka, nema nikakvih činjenica, pa čak ni umetničkog tumačenja bilo čega što bi potpadalo pod “slobodu govora”, drugo ovaj film samo reafirmiše bezobzirne stereotiope prema Severnoj Koreji koji su snažniji u Americi nego u bilo kojoj od zemalja koje imaju ikakovg dodira sa ovom državom.

Iskreno, ne bih mogao da zamislim ovakav film snimljen u Južnoj Koreji koja bi valjda trebalo da ima intenzivniji doživljaj Kim Jong Una od bilo koga na svetu. Ali isto tako, kroz ovakvu infantilizaciju njegovog režima ne verujem da se mogu postići ni rezultati koji bi mu obradovali protivnike. Paradoksalno, Gore Verbinski je spremao film PYONGYANG koji je pretendovao da seriozno priđe problemima života u Severnoj Koreji (želeli su da snimaju u Beogradu) i sada je taj film otkazan zbog INTERVIEW-a koji šta god da čini nije ozbiljno.

Rečju, cela priča o “slobodi govora” zloupotrebljena je kako bi se branila zajebancija dvojice komičara koja naprosto nekoga vređa. Međutim, u krajnjoj liniji isti efekat je mogao biti postignut i da Kim Jong Un nije lično bio prisutan u filmu, kao što recimo čini upravo Cohen u DICTATORu. Međutim, u tom slučaju “vic” Rogena i Goldberga bi funkcnionisao još slabije jer je smisao ovog “televizijskog skeča” upravo u tome da publiku zabavlja činjenica da se ponižava “stvarna ličnost”.

Dakle, Kim Jong Un lično je ne samo tema ovog filma već i esencijalni deo njegovog izraza. Kao što ni THIS IS THE END ne bi funkcionisao bez pravih zvezda koje igraju same sebe (a na kraju ni sa njima baš ne funkcioniše) tako ni THE INTERVIEW-a nema bez Kima lično. Kada bi ime junaka i naziv zemlje bili izmenjeni efekat filma bi bio bitno umanjen.

Međutim, ono što je porazno mnogo više od te licemerne pozicije u kojoj se dozvoljava da se izabere jedna ličnost i besomučno ponižava bez mogućnosti da na to reaguje legalnim putem (protest u UN nije dao nikakve rezultate) jeste činjenica da Columbia ulaže 42 miliona dolara u film koji je ne samo “one joke movie” nego je i taj “joke” baziran na tome što se ismeva stvarna ličnost. To je možda najporaznije od svega, da jedna globalna filmska kuća ulaže nemala sredstva u nešto što je u najmanju ruku interni vic dostojan televizijskog skeča ili underground filma i pretenduje da sa tim delom globalno nastupa.

Osim ukoliko ta kuća takođe ne misli da su Rogen i Goldberg novi Lubitch ili Chaplin. Međutim, u vreme Lubitcha i Chaplina, Holivud se prilično tresao od reakcija Goebbelsa i nemačkih diplomata na američke filmove, sve do početka rata, a prećutao je i uklanjanje svojih jevrejskih službenika iz predstavništava u Nemačkoj. Razlog za to bilo je veliko nemačko tržište. U slučaju Severne Koreje nema tržišta, pa samim tim nema obzira ni prema diplomatskoj akciji.

Ipak, ne čudi da se japanski koncern Sony ipak sklonio iz ove gužve i THE INTERVIEW brendirao kao isljučivi proizvod Columbia Picturesa. Očigledno da je japanska korporativna kultura, možda zbog blizine Severne Koreje, ipak osetljivija prema diplomatskim problemima od američke.

Sony se na kraju našao između čekića i nakovnja, hakera koji su ih javno komprommitovali po raznim osnovama i Baracka Obame koji je u drugom mandatu, ne ide na nove izbore, pa se ponaša manje pragmatično. Rezultat je distribucija ruganja u ime slobode govora, ali i ulazak cyber terorizma na velika vrata, kao tehnike pritiska kojoj pribegavaju oni kojima su mehanizmi diplomatije i prava oduzeti”

Dimitrije Vojnov

O Bojana Djurovic

GiO urednica, mail: bojana.djurovic@gradskimagazin.rs

Proveri takođe

, Stiže Hoop Mentality – Inovativna Platforma za Edukaciju Košarkaških Trenera, Gradski Magazin

Stiže Hoop Mentality – Inovativna Platforma za Edukaciju Košarkaških Trenera

Hoop Mentality sa ponosom najavljuje otvaranje svoje premium platforme – zajednice dizajnirane isključivo za košarkaške …

čačak, Za primer celoj Srbiji: Gradska uprava Čačka gradi poverenje kroz direktan kontakt sa građanima!, Gradski Magazin

Za primer celoj Srbiji: Gradska uprava Čačka gradi poverenje kroz direktan kontakt sa građanima!

Gradonačelnik Čačka Milun Todorović kraj meseca uvek koristi kako bi organizovao prijem za građane, te …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Gradski Magazin