Sastav Natalije Vukotić “Da sam ja predsednik” će vas oraspoložiti i navesti na razmišljanje
Neko bi voleo da je glumac, neko da je pevač, neko da je pilot ili lekar, ja bih volela da budem predsednik. Možda ne baš Srbije jer je to mesto već zauzeto, pa ne bih da pravim gužvu.
Evo, na primer mogu da budem prvi čovek neke male države u Africi. Na to bih pristala, ali smo na određeno vreme jer ipak volim svoju zemlju i ne bih mogla dugo da živim daleko od ni nje, čak ni zbog predsedavanja. I ako bi moje stanovništvo bilo crno a ja bela, omogućila bih im život kakav žive bogati belci u Evropi. Svi bi imali velike kuće sa bazenima, imali bi bar dvoje kola i puno dece. Svi bi bili jednaki i ne bi imali razloga za svađu. Školovanje bi bilo besplatno , kao i odlazak kod lekara. Imali bi plate onolike koliko im je dovoljno da lepo žive. Mogli bi dvaput godišnje da putuju bilo gde po svetu o trošku države. Svi bi bili pristojno obučeni i namirisani. Sagradila bih im mnogo znamenitosti a ne samo šoping centre, da nešto korisno vide i nauče.
Deca bi pomagala starijim u raznim poslovima. Sredom se ne bi išlo u školu ni na posao. Taj dan bi roditelji sa zadovoljstvom provodili sa svojom decom, i to u prirodi. Napravili bi jedan mali piknik, igrali bi se loptom, kupali bi se, družili i smejali.
Ukoliko Vam se sviđa ovakva država možete glasati za mene kad dođe vreme. Sad sam još mala, ali uskoro ćete me videti na televiziji. Neću menjati broj svog mobilnog
Autor: Natalija Vukotić, učenica petog razreda