Večeras sjajna predstava “Nemam da platim i neću da platim” u pozorištu Le Studio
Nemam da platim i neću da platim je komedija. Način da se smejemo sebi i svojoj bedi, svom osećaju nemoći, arogantnosti političara, pohlepi najbogatijih. Način da se smejemo, jer zašto bismo plakali…
Tekst komada je napisao italijanski pisac – Dario Fo, sedamdesetih godina. Dva događaja su navela mladu trupu Kroz prozor fabrika da ga postave u savremeni srpski kontekst. Pre svega, konstatacija nakon mog putovanja u inostranstvo da je cena hrane u prodavnicama mnogo veća nego bilo gde u Evropi, dok je kupovna moć u Srbiji među najmanjima. Drugo: odluka Vlade da poveća PDV (koji plaćaju svi, čak i najsiromašniji), umesto da uvede porez na bogatstvo.
Ove dve pojave imaju isti cilj: odluku da se sačuvaju interesi najbogatijih i da se pojača pritisak na već osiromašeno stanovništvo. Jedna Vlada smenjuje drugu, ali se nastavlja ista logika.
Šta je nama činiti?
Lepota ove predstave se ogleda u tome što se ne bavi opštim mestima, već kroz život jedne siromašne porodice i pregršt komičnih situacija u koje se ‚‚uvaljuju‚‚ usled oskudacije predstavlja kako nam je često potrebno da se zagledamo u tuđe sudbine da bismo se pozabavili svojom. Na taj način predstava prenosi publici poruku da se bore, jer to je izbor koji ipak, složićete se, svi možemo napraviti.