Evo kako su nastali vašari, sve je počelo u Parizu, u 19. veku oživljen je sajam trona, poreklom još iz srednjeg veka, koji je deo manifestacije vezan za verske obrede, a između 1880. i 1900. godine modernizovan uvodjenjem velikih maneža kao što je tobogan smrti.
U Beču je oko 1900 godine otvoren park Prater, koji je u početku bio mesto za aristokratske šetnje, ali je ubrzo postao jedno od onih velikih parkova u kojima se smenjuju kafeštani, streljački štandovi, kiosci, dućani, gde ljudi dolaze da pojedu nešto za male pare, ili pogledaju akrobatske tačke.
Ovakva moderna mesta koja su se poput metka proširila Evropom, pravljene su po ugledu na američke parkove, kao što je čuveni njujorški Koni Ajlend 1877( na kome je 1926 godine otvoren Rolek koster Ciklon, medjutim s obzirom da se ovaj park većim delom nalazi na plaži, godinama je pod pretnjom požara, ciklona i drugih prirodnoh nepogoda, te se sada prave planovi koji će obnoviti njegov sjaj).
Vašari i u 21. veku zauzimaju bitan deo svetske kulturne zabave, osim onih koje najčešče pratimo u američkim filmovima, Srbija i te kako ima čime da su pohvali. Tu je neizaostavan Novogodišnji vašar na beogradskom sajmu, Dani kolubarske bitke u Lazarevcu, Tešnjarske večeri u Valjevu. Kao i pre vise od dva veka, ove manifestacije podsiču druženje, uživanje u raznim vrstama pića i jela i zabave, ali su neki od njih tehnološkim, kulinarskim i razvojem ljudske kreativnosti dosta unapređene, pa počev od kokica, pečenog kestenja, kukuruza, šećernih vuna ili jabuka, pa do one malo jače hrane, roštilja, paprikaša i dobre stari rakije.
Ukoliko ste ove zime posetili Novogodišnji beogradski vašar, sigurno da nije bilo lako odlučiti se za vrstu gurmanskog specijaliteta, ali ni za specijalne sprave za zabavu, koje vas okreću naglavačke da bi vas brzinom svetlosti vratile na zemlju, ili automobili na struju u kojima bežite od saobraćajne gužve malog, ogradjenog prostora… Što zbog ukusa, o kojima kroz vekove ne treba raspravljati, što zbog cena, koje su iz godine u godine sve veće.